Članovi radiokluba «ZAGREB»  odlučili su ove godine dio takmičarske aktivnosti usmjeriti na rad sa jednog od srednje dalmatinskih otoka u vrijeme održavanja IOTA kontesta. Poradi postojeće infrastrukture (struja, voda) na otoku i uvjeta koje nudi  javna ustanova «Otok mladosti d.o.o.» odlučeno je da  idemo na otok Obonjan, EU-170 i CI-067.

Uz pomoć om-a Borisa Belamarića, uspostavljen je kontakt sa direktorom g. Gordanom Štrbom i  upraviteljem otoka g. Viktorom Šodom. Nakon izvršenog «izviđanja» od strane Miljenka 9A4ML, predsjednika kluba, učionica informatičke radionice činila se optimalnom za postavljanje radio uređaja, a okoliš košarkaškog igrališta kao relativno dobar prostor za postavljanje antena. Za spavanje, ako će ga biti (hi) odabrani su bungalovi a ishrana u restoranu pored bazena na vrhu otoka. Nakon obavljenog izvida  dogovoren je dolazak u petak, 29. srpnja u 10,00 sati a odlazak u nedjelju  31. srpnja 2005. u 17,00 sati. Rezervacija je ostavljala mogućnost da ekipa broji pet a najviše deset članova.

Nakon poziva svim zainteresiranim objavljenog na Web stranici kluba  natjecateljsku ekipu činili su: Miko-9A4ML, voditelj ekspedicije; Ivica- 9A2HW glavni tehniko; Conjo-9A2CD, logistička potpora, Igor-9A4CD, glavni operater na postaji, i kao pojačanje kluba, iskusni i u IOCA ekspedicijama prekaljeni «morski vuk», Daki-9A2WJ. Za poslove nošenja opreme i ispomoć pri postavljanju antena animirali smo studenta  Jadrana.

            Za ovu ekspediciju je trebalo pripremiti svu potrebitu opremu  koja se nosi za portabl rad. Opreme je bilo na kraju toliko da ne stane na jednog tovara hi.

            Ponijeli smo sa sobom Kenwood uređaje i to: TS-480, TS-690 i TS-930 sa pripadajućim kablovima, antenskim tjunerom sa SWR metrom, mikrofone, slušalice, ispravljače, dva prijenosna računala, suhi akumulator 40 Ah, stup od 10 metara i nekih pet vertikalki i jednu delta-loop antenu. Naravno, sve antene i kabeli  su home made. Bilo je na  sreću i viška opreme koja je ostavljena u «bazi» u Morinjskom zaljevu, u mjestu Jadrtovac, deset kilometara jugoistočno od  Šibenika. Jer da je na otok dostavljeno sve što smo ponijeli  iz Zagreba, barba Ferdo bi morao dva puta ići iz Jadrtovca do Obonjana, hi.

            U jutro, 29. srpnja 2005.godine ukrcavamo svu tehničku i logističku opremu na brodicu «skipera» Ferde i nakon fotografiranja i pozdravljanja sa «tajnicom» Ksenijom u 08.00 izlazimo iz Morinjskog zaljeva i plovimo prema Obonjanu.

            More je mirno, bonaca, sunčan dan, temperatura je već blizu trideset. Iza nas ostaju otoci Krapanj, Velika i Mala Krbela, Rakitan, Oblik, Drvenik, Zlarin. Nakon jednog sata plovidbe prvi putu daljini primječujemo odredište.  Na Obonjan stižemo u 09.45 minuta, i tamo nas  već čeka ekipa za prijevoz stvari -mali traktor sa prikolicom i  dva djelatnika sa otoka. Iskrcavamo svu opremu na rivi i odlazimo se prijaviti na recepciju. Formalnost je obavljena vrlo brzo jer se po opremi  znalo da to nisu obični «furešti». Na rivi se pozdravljamo i sa Upraviteljom na otoku, g. Viktorom Šodom. U međuvremenu naše stvari su ukrcane na mali traktor i dopremljene do objekta, kompjuterske učionice gdje će biti postavljena radio postaja, 9A9Z /p i  pripadajuća oprema.

        Razvrstavanjem opreme i stvari, pristupamo postavljanju antena. Postavljamo tri vertikalne antene za  40m,  20m i za 15m, horizontalni delta-loop za 80m-10m, napajan otvorenim dvojnim vodom, tkzv. «lojtricom» i transformatorom 1:4, te antenu FD4. Naravno,željeli smo čim prije «proraditi» na stanici,nestrpljivi da vidimo rezultate  rada antena,  pa smo antene postavljali  po največoj žezi. Tih dana temperatura je bila i do 40 C, bez daška vjetra i oblaka.  Vertikalne antene sa radijalima su bile postavljene oko objekta između nižeg raslinja i drveća. Bilo je kraćenja pa i produžavanja  kako bi ih uštimali da SWR bude u razumnim granicama, hi. Dakle, nije baš sve glatko išlo (konfiguracija terena,vodljivost tla,drveće...) a loop je konačno uštiman tek sutradan, dva sata prije kontesta.Imali smo gotove koaksijalne kabele izrađene u klubu i to nam je uštedjelo puno vremena. Conjin patent, ribička olovo sa tankom špagom, nam je skratilo muke pri postavljanju delta-loop antene, kroz grane borova,kao i pri postavljanju zatega za vertikalke.  Time sno izbjegli penjanje po borovima, hi.Vodili smo računa o sitnim detaljima koje su nam bile od velike pomoći  na terenu.

                        Nakon postavljenih antena uredili smo radna mjesta sa radiopostajama.Već prvi dan jedan lap-top se «pregrijao» i formalno bio otpisan za rad. Isprobali smo i sve radio postaje da se uvjerimo u njihovu funkcionalnost (osjetljivost, modulacija, jačina signala..), a odrađene su i prve veze. Tako Daki 9A2WJ , u 19.30 sati sjeda za stanicu i radi Čehe, Nizozemce, Njemce, Slovake, Ruse, Španjolce,Portugal,Francuze, Engleze,gotovo cijelu Europu a na red u ranim jutarnjim satima dolaze Amerikanci, Panama, Izrael, Ceuta, Brazil,... i tako sve do 09.00 sati  u subotu ujutro. Antene su isprobane i bili smo zadovoljni radom naših antena.Rad nastavlja Igor, 9A4CD u istom stilu, uvjeravajući neke «nevjerne Tome» da smo zaista došli bez  linearnog pojačala u takmičenje. Ne trebaju uvijek kilovati, pa mi smo QRP kategorija!.

             Nakon  postavljenih i isprobanih antena i uređaja, na zamolbu Emira 9A6AA i želju dijela «radio-lovaca» na IOCA diplomu,  Miljenko 9A4ML  i Daki 9A2WJ  odlučili su se javiti sa otoka Sokol, koji je udaljen oko 1500 metara od Obonjana . Žele ga aktivirati po prvi puta za našu diplomu pod nazivom IOCA (Islands of Croatia Award). Što su naumili, to su i uradili. Oko 10,00 sati (4 sata prije takmičenja!) pri temperaturi oko 40 stupnjeva, Miljenko, Jadran i Daki pakiraju TS-690, jednu GP i jednu FD4 antenu, koaksijalni kabel, Log, olovke, papir....uzimaju dovoljno vode za piće, i kreću  na otok unajmljenim gliserom. Dolaze na otok Sokol, i pronalaze idealno mjesto u hladu za postaju. Antene su začas bile postavljene, ali za inat koaksijalni kabel do postaje je bio prekratak. Vremena za rad je malo, a rad na stanici odvijao se po podnevnoj žezi i na suncu . Na prvi poziv javlja se  Tom, 9A2AA, pa Renko, 9A6R i tako veza za vezom. Zove nas mnoštvo stanica iz Europe. Zadovoljstvo je raditi u  pile-up-u, a u zanosu rada zaboravlja se nesnošljiva vrućina. Nevjerojatno je koliko radio-amatera žele uspostaviti vezu sa otokom Sokol,  jer do sada sa otoka nije radila  radio-amaterska postaja. Urađeno je 112 veza u sat vremena proveden na otoku (100 veza je dovoljno da se prizna aktivnost sa otoka). U dogovoreno vrijeme gliser dolazi na Sokol po nas, pakiramo se,  ukrcavamo i odlazimo zadovoljni nazad na Obonjan. Koža  je izgorjela, pocrvenila, a sa ručnicima na glavi nismo se puno zaštitili. Po dolasku ručamo i bliži se početak IOTA natjecanja.

            Natjecanje smo započeli na 20 metarskom području pomalo smušeno i nervozno jer odjednom su se pojavili vrlo jaki signali koje nismo očekivali. U prvo vrijeme tražili smo stanice po bandu , a tek kasnije počeli pozivati CQ. Smireni Igor 9A4CD, radio je vezu  po vezu ne baš brzim tempom, ali Log na kompjuteru se polagano punio. Kada je početna nervoza popustila u kasnim popodnevnim satima odjednom osjetimo manje  stanica na bandu. Promjenom područja na petnaest i deset metara nismo si puno pomogli  jer je deset metara kod nas bio skoro «mrtav». Bili smo prisiljeni raditi cijelo vrijeme sa jednom postajom i računalom ( 2. računalo je QRT), iako smo cijelo vrijeme pokušavali  tražiti množitelje,  na kraju smo ipak odustali. U večernjim satima, kada Igor više nije mogao pričati, Daki počinje raditi telegrafijom. Bilo nam  je milina slušati  pile –up i  telegrafiju. Do ponoći  imamo tek oko 350  veza. Osjeća se umor od prethodnog dana pa Dakija zamjenjuje Ivica 9A2HW. Svima je taj odmor bio potreban. Ivica je radio do jutarnjih sati ,kada se  na horizontu pojavilo sunce. U Logu je bilo 670 veza . Zbog vručine i zrikavaca budi se Daki, zamjenjuje Ivicu i nastavlja istim tempom. Ujutro je opet cijela ekipa na okupu, ali nekako nam se čini da smo uradili  malo veza….  Kako je Igorovo grlo opet zdravo počinjemo rad telefonijom. Prilike za rad na 15  i 10 metarskom području su se poboljšale i  Igor ima stalni pile-up. Konačno oko 11.30 sati odrađujemo magičnu 1000- tu vezu. Do kraja natjecanja zaokružujemo 1121 vezu. Za nekoga to izgleda malo, ali mi smo sudjelovali u jednom zahtjevnom natjecanju i to prvi puta. Naučili smo dosta za slijedeći put i vjerujemo da nas poneki uređaj neće neugodno iznenaditi. Zadovoljni smo jer smo planirali ne više od 1000 veza što smo i uspjeli. Rezultat ? Koje mjesto? Nije bitno za nas. Proveli smo ugodne trenutke zajedno u hobiju koji nas spaja, razveselili naše prijatelje u svijetu , te pomogli radom i ponašanjem u promociji «Lijepe naše».

            Nakon završenog natjecanja, spremamo na brzinu svu opremu, transportiramo je na rivu i čekamo da nam  barba Ferdo stigne po nas kako bi nas vratio na kopno. Oko 17.00 sati krećemo prema Jadrtovcu i u 18.45 sati smo u Morinjskom zaljevu. Iskrcavamo svu opremu kod domaćina ( Miljenka, 9A 4ML), i prije večere krećemo da se po prvi puta bacimo u slanu vodu (more), jer to nismo imali prilike za vrijeme natjecanja. I tako ležerno plivajući po Morinjskom zaljevu, imamo neformalni sastanak u vodi,  razgovaramo što smo mogli napraviti bolje, što smo propustili, a što treba u buduće poboljšati da bi napravili bolji rezultat ?!

             IOTA-2006 dat će odgovor, hi!

 73 de 9A4ML, 9A2WJ, 9A2HW, 9A2CD & 9A4CD