POVIJEST RADIOKLUBA ZAGREB
U proljeće 1924. godine, zaneseni tehničkim mogućnostima radija, nadareni entuzijasti i zaljubljenici u radiofoniju potaknuli su osnivanje Kluba prijatelja radiofonije. Na konstituirajućoj sjednici, održanoj 29. ožujka 1924. godine u Trgovačkom domu, osnovan je Radioklub Zagreb ~ skraćeno RKZ, prvi radioklub u ovom dijelu Europe. Prihvaćena su Pravila i izabran Odbor u kojemu su bili ugledni Zagrepčani:
- prof. dr. Oton Kučera, predsjednik (poznati popularizator prirodoznanstva i tehnike, pisac mnogih knjiga iz ovoga područja)
- primarijus dr. Franjo Jurčić, potpredsjednik
- inž. Velimir Stiasni, potpredsjednik (direktor Zagrebačkog zbora)
- dr. Dušan Maruzzi, tajnik (tajnik Statističkog ureda i predsjednik Lige esperantista SHS)
- inž. Stanko Stiasni, tajnik (tehnički upravitelj Zagrebačkog zbora)
- Vojko Shauff, blagajnik
- prof. dr. Svetozar Varićak, knjižničar i urednik klupskoga glasila
- prof. dr. Ljudevit Splait, oružar
- dr. Ivan Stern, odbornik
- Milan Crlenjak, odbornik (ravnatelj bolnice)
- Krešimir Kovačić, odbornik (predsjednik Novinarskog društva)
- dr. Dragutin Libermann, odbornik (odvjetnik)
- Jerolim Miše, odbornik (akademski slikar)
- Franjo Raverta, revizor (bankovni činovnik)
- Stjepan Zuber, revizor (prokurist)
Prihvaćena Pravila Radiokluba Zagreb odobrio je veliki župan zagrebačke oblasti 15. travnja 1924. Prvi broj glasila Radiokluba izašao je 19. travnja 1924, a uređivao ga je prof. dr. Svetozar Varićak. Radiošport izlazio je 1924. i 1925. godine i donosio mnoštvo zanimljivih članaka, kao što su: Što se čuje u Zagrebu, Kako kupiti svoj prijamnik, Uvjeti za dobivanje dozvole za nabavku radioaparata, Osnove radiotehnike - uvod u radiotelefoniju, Radiovijesti itd.
U prostorijama Radiokluba Zagreb, u dvorišnoj zgradi kurije Rakovac na Markovu trgu br. 9, organiziraju se tečajevi za primanje signala dalekih radiopostaja, kao i postavljenje žičanih antena za sve radiofile. Da je građane Zagreba zahvatilo pravo ludilo slušanja radioaparata, pokazuje i veliko zanimanje za gradnju tada vrlo popularna superreakcijskog prijemnika ( tvornički radioaparati bili su skupi ), za čiju izradu članovi Radiokluba Zagreb organiziraju večernje tečajeve. Tri mjeseca nakon osnutka, u Radioklub Zagreb bilo je učlanjeno 124 Zagrepčana, 12 članova iz ostalih krajeva Hrvatske. Članarina je za redovite članove iznosila svega 20 dinara, a upisnina 30 dinara.
Na temelju dopuštenja za postavljanje radiofonijske postaje, 15. svibnja 1926. započeo je s radom Radio Zagreb iz prostorija Radiokluba Zagreb na Markovu trgu br. 9. Razdoblje između 1926. i 1928. vrijeme je u kojem su se članovi Radiokluba bavili radiotehnikom profesionalno i amaterski. No, valja napomenuti da se 1928. radioamaterstvo odvaja od profesionalnih radiokomunikacija, tako da je ponovno oživjela aktivnost i rad Radiokluba. Sve je veći broj radioamatera koji su osim prijamnika gradili i odašiljače, eksperimentirajući na tada zabranjenim kratkovalnim opsezima i održavajući međusobne amaterske radioveze.
Zahvaljujući plodnim piscima prof. dr. Otonu Kučeri (Telegraf i telefon bez žica) prof. dr. Josipu Lončaru (Konstrukcije radiostanica za primanje) te velikim praktičarima i znalcima radiotehnike prof. dr. Svetozaru Varićaku i dr. Ljudevitu Šplaitu, koji je tridesetih godina na Pučkom sveučilištu u Zagrebu održao predavanje o televiziji, te zorno prikazao slike Zagreba koje je eksperimentalno emitirao Radio Wien i slike koje su emitirane iz Graza i Londona (statične televizijske slike na papiru), sve se veći broj radioamatera upuštao u izradu vlastitih konstrukcija prijamnika i odašiljača. No, strogi režim i često žandarmerijsko pretraživanje, te pljenidba uređaja radioamatera utjecali su na zamiranje aktivnosti Radiokluba Zagreb. U jesen 1937. studenti radiotehnike na tadašnjem Tehničkom fakultetu u Zagrebu, zajedno s nekolicinom entuzijasta, ponovno pokreću aktivnost Radiokluba Zagreb.
Bila je to potreba, jer samo takav klub mogao je staviti svakom radioamateru na raspolaganje potrebne instrumente i knjige, bez kojih se u tadašnje vrijeme nije mogao zamisliti uspješan rad amatera. Ponovni pokretači i osnivači Radiokluba Zagreb (14. studenoga 1937.) bili su: Norbert Pavić, predsjednik, Stanko Kapun, inž. Josip Hribar, Živko Mucalov, Karel Bošnjaković, Tihomil Jelaković, Boris Markovčić, Slavoljub Plešnik, Čedomil Koludrović, Berislav Perišić, Stanislav Schuster, Janko Lovrić, inž. Vilko Petero ( i danas član Radiokluba ), Berislav Smolković, Jan Hruška i Antun Crnolatac. Klub je započeo s radom u skromnim prostorijama na Novoj cesti br. 40, gdje je zahvaljujući velikoj požrtvovnosti članova osnivača uspješno proradio mali laboratorij i knjižnica. U tim prostorijama održana su brojna stručna predavanja i tečajevi iz praktične radiotehnike za početnike, a zahvaljujući vlastitim inovacijama i stručnoj literaturi iz inozemstva, izrađivali su se tada moderni prijamnici i odašiljači. Sve to utjecalo je na pojavu prvih vlastitih amaterskih radiopostaja u Zagrebu, pod pozivnim oznakama UNLIS, koje su se mogle čuti u Europi i svijetu. Stoga je bio čest slučaj da su vlasti proganjale i zatvarale radioamatere, a opremu im oduzimale i uništavale. Zahvaljujući nesebičnu širenju oduševljenja i znanja cijelom Hrvatskom, i u drugim gradovima pojavljuju se entuzijasti koji osnivaju radioklubove. Braća Šime i Mladen Torbarina osnivaju radioklub u Dubrovniku, Zvonko Stanković u Vinkovcima, a osnivaju se radioklubovi i u Rijeci i Osijeku.
Od 1939. Radioklub Zagreb nalazi se u središtu grada, u Žerjavićevoj ulici br. 8/II, u kojoj su predavaonica, laboratorij, radionica te knjižnica s čitaonicom. Te prostorije omogućile su nesmetano održavanje svih potrebnih aktivnosti. Oko iskusnih starijih članova stvara se jezgra novih, mladih srednjoškolaca i studenata, tako da je do početka Drugoga svjetskog rata Radioklub Zagreb okupljao četiristotinjak članova.
U vrijeme Drugoga svjetskog rata aktivnosti Kluba gotovo su potpuno zamrle. Godine 1942. zabilježena su dva početnička i jedan napredni tečaj za radioamatere, obnovljen je laboratorij, a članovi Radiokluba surađivali su s Društvom hrvatskih srednjoškolskih profesora, te izlagali pod imenom Hrvatsko radioamatersko društvo - Radioamaterski klub Zagreb na Gospodarskom zboru u Zagrebu. U to vrijeme rad s amaterskim postajama bio je zabranjen i strogo nadziran. Unatoč tome u Zagrebu i u drugim mjestima djelovalo je više ilegalnih radiopostaja. Godine 1943. Radioklub Zagreb prestao je održavati javne sastanke, jer su vlasti Nezavisne Države Hrvatske zahtijevale promjenu njegova imena. Klub je tada najizdašnije potpomagala Radiopostaja Zagreb, čiji je časopis Hrvatski krugoval na čitavoj stranici objavljivao kvalitetnu tehničku rubriku za radioamatere. Po završetku rata rad Radiokluba postao je javan. Odmah nakon rata, 23. kolovoza 1945., dr. Božo Metzger održao je predavanje o oscilatorima, 6. rujna 1945. inž. Zlatko Plenković održao je predavanje pod naslovom Ispitivanje cijevi, a Zvonimir Furtinger 20. rujna 1945. predavanje o ultrakratkim valovima. U studenome 1945. Radioklub Zagreb pokreće mjesečnik za amatere i tehničare Radio, koji objavljuje članke o najzanimljivijim temama iz radiotehnike. U to vrijeme Radioklub je imao trinaest kružoka i tristo članova, a postojala je i inicijativa za osnivanje radioklubova i u drugim mjestima u Hrvatskoj.
Stoga ne čudi da se 3. siječnja 1946. upravo u prostorijama Radiokluba Zagreb razgovara i predlaže inicijativni odbor za osnivanje radioamaterske organizacije Hrvatske. Inicijativni odbor službeno je osnovan na konferenciji Radiokluba, 5. svibnja 1946. (sudjelovali su predstavnici Radiokluba, sindikata PTT direkcije, NSO Tehničkog fakulteta, Radioamaterskog kružoka Partizanske gimnazije i Radiokluba Zagreb). Dana 25. kolovoza 1946., na izvanrednoj skupštini Radiokluba Zagreb prihvaćen je prijedlog da Radioklub pristupi Republičkom odboru radioamatera za Hrvatsku - novoj radioamaterskoj organizaciji, u okviru Komisije za tehniku i sport Fiskulturnog saveza Hrvatske (FISAH).
U studenome 1946. časopis Radio prestaje izlaziti, a radioamaterska organizacija na razini države (FNRJ) počinje izdavati časopis Radioamater. Radioamateri u gradu Zagrebu i dalje djeluju.
U siječnju 1947. rade kružoci u tvornici Rade Končar, pošti, Saveznoj srednjoj tehničkoj školi i u Drugoj muškoj gimnaziji. Održavaju se radioamaterski tečajevi za A, B i C kategoriju, koji su bili poznati po tome što su osim teorije nudili i mnogo praktičnoga, konstruktorskog rada. Radioamateri su se tada aktivno uključivali u obnovu ratom porušene zemlje, tako da Radioklub Zagreb ubrzo prima i mnoga priznanja, pohvale i nagrade.
Godine 1950. radioamaterskim operatorima u državi prvi se put omogućuje da legalno grade radioamaterske postaje i njima održavaju radioamaterske veze. U radioklubovima se tada masovno osnivaju nove primopredajne sekcije (PPS) i započinje obuka budućih radiooperatora.
Radioklub Zagreb seli prvo u prostorije u Jurišićevoj ulici br. 5, a ubrzo nakon toga na sadašnju lokaciju ( Trg žrtava fašizma br. 14 ). U novom i prikladnom prostoru organizirani su brojni tečajevi za radioamatere, a posebno se medu članovima radiokluba njeguje radiokonstruktorstvo. Brojni radioamateri istodobno su autori tehničkih inovacija, poglavito oni koji su bili inženjeri i tehničari iz područja radiotehnike, radiokomunikacija i elektrotehnike. Poseban prinos inovatorstvu dali su Matija Klauser, koji je bio pravi vizionar sagradivši prvi televizor, što je u to vrijeme bila prava senzacija, te inž. Berislav Smolković, koji je sagradio radiopostaju kombiniranu od nekoliko konstruktorskih rješenja. Uz njih, zapažene radioamaterske konstrukcije tih pedesetih godina imali su Vilko Petero, Stjepan Bugar, dr. Božo Metzger, Dragutin Tomašegović, Antun Crnolatac i Marijan Horn. Mnoge od tih uspjelih konstrukcija objavljene su u domaćim i stranim časopisima za radioamatere. Godine 1953. uspostavljene su prve daleke UKV veze na relaciji : Velebit - Učka - Sljeme - Karlovac - Zagreb - San Marino (dr. Bozo Metzger, Matija Klauser, Zdenko Radojević, Milan Lorencin).
Članovi Radiokluba Zagreb su 1957., nakon lansiranja prvoga umjetnog Zemljina satelita Sputnik 1, primili signale emitirane s njega, što su tadašnji mediji popratili s iznimnom pozornošću. Pojedini članovi posvetili su se eksperimentiranju i na drugim UKV opsezima, pa su tako ostvarene prve vrlo daleke UKV veze putem refleksije radiovalova od Mjesečeve površine ili meteorskih rojeva, što iziskuje veliku stručnost i snalažljivost (Dragan Visković).
Na početku 1970. u okviru Saveza radioamatera Hrvatske, prvi se put serijski grade UKV radiouređaji Contest 25 (AM, A3E), koje je konstruirao Vlastimir Vrabec (član Radiokluba Zagreb), a za proizvodnju se brinuo Vladimir Drobina. Zbog uporabe uskopojasne frekvencijske modulacije (NBFM, F3E) zagrebački radioamateri postavljaju i prve UKV repetitore.
Popularizaciji i bavljenju radioamaterstvom u novije vrijeme svakako su pridonijeli članovi Radiokluba Zagreb dr. Božo Metzger, knjigom Radiopriručnik za amatere i tehničare i Matija Klauser svojim brojnim člancima, objavljivanim u stručnim časopisima i sredstvima javnoga priopćavanja. O popularnosti knjige dr. Metzgera govori podatak da je prvo izdanje (1972.) ubrzo nakon tiskanja bilo rasprodano, a doživjela je ukupno četiri izdanja.
Sedamdesetih godina je osim primopredajnih aktivnosti najviše uspjeha postignuto u amaterskoj radiogoniometriji (ARG, ARDF). Zanimanje za nju stalno je raslo, osobito nakon što je napravljen komplet za samogradnju amaterskih radiogoniometara i organiziranjem Otvorenog prvenstva Zagreba u ARG-u. U natjecanje se uključio velik broj djece osnovnih škola. Nakon reorganizacije gradske uprave grada Zagreba i stvaranja novih gradskih općina, osnivaju se radioklubovi u svakoj općini, tako da je Zagreb imao ukupno osamnaest radioklubova.
Razvoj tehnologije i komunikacija utjecao je i na radioamaterstvo, tako da se 1980. bilježi proširenje radioamaterskih opsega na tzv. WARC opsege. Brzi razvoj utjecao je i na zahuktalu proizvodnju radioamaterskih uređaja i pribora. Veliki proizvođači radioamaterskih uređaja (Kenwood, Yaesu, Icom) svaki mjesec nude nove tipove uređaja, što je neizbježno utjecalo na dalji razvoj i pristup radioamaterstvu. Tako se i članovi radiokluba opremaju modernim KV i UKV uređajima, a radiokonstruktorsku djelatnost usmjeravaju na izradu dodatnih uređaja (pretpojačala, transvertera, ispravljača, lineranih pojačala, antena i dr.). Kvaliteta izrade tih dodatnih uređaja ne zaostaje za tvorničkim, a mnogi od njih opisani su u domaćim i stranim časopisima. Neki od autora takvih uređaja su Željko Ulip, Zlatko Kovačević, Dragan Visković, Milan Božinović, Marijan Horn, Boris Vrbanović i dr.
Oduševljenje vlastitom izradom radioamaterskih uređaja zadržano je do današnjih dana. Slobodno se može reći da je osnovno obilježje Radiokluba Zagreb, tijekom njegova povijesnog razvoja, njegov konstruktorski rad.
Razvoj računalne tehnike i njezina primjena u radioamaterskim komunikacijama otvorila je mogućnost uspostavljanja brže i kvalitetnije veze između radioamatera. Nekolicina članova radiokluba, koji su pratili digitalnu komunikaciju od njezinih početaka, među prvima se uključila u realizaciju mreže i čvorišta Packet radija na Medvednici (većinu opreme za realizaciju čvorišta Packet radija dao je Radioklub Zagreb i njegovi članovi). U realizaciji projekta prvoga čvorišta Packet radija posebno su se istaknuli članovi Kluba Vladimir Štancl i Ivan Kontušić, a svoje su znanje prenijeli radioamaterima diljem Hrvatske. Organizacijski je Radioklub Zagreb osamdesetih godina najviše napredovao. Zahvaljujući osobnom i financijskom prinosu mnogih naših članova Radioklub se opremio modernom opremom i instrumentima, tako da je privukao pozornost velikog broja mladih ljudi. Organizirani su brojni tečajevi za radioamatere operatore i radioamatere konstruktore. Bogat je i društveni život Radiokluba. Bilježe se i aktivnosti članica Kluba, koje organiziraju česte susrete i izlete, a zapaženo je i UKV natjecanje YL contest.
Zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s Crvenim križem grada Zagreba, radioamateri Radiokluba Zagreb koriste planinarski dom Crvenog križa na Medvednici za razna domaća i strana UKV natjecanja. Tako je ekipa Radiokluba Zagreb 1983. osvojila treće mjesto u Europi na opsegu 144 MHz, Multioperator. Pionirske korake naši članovi ostvarili su i radeći na visokim radioamaterskim opsezima od 1.2, 2.3, 10 GHz i višim opsezima ( Željko Ulip, Zlatko Kovačević ). Većina veza ostvarena je vlastitim konstrukcijama transvertera i antenskih sustava.
Od 1979. godine Radioklub Zagreb uspješno organizira natjecanje FM Zagreb contest. lako se natjecanje provodilo samo FM modulacijom, nerijetko je u nekom razdoblju bilo i više od dvjesto sudionika, što je za takvu vrstu natjecanja izniman rezultat. To je natjecanje, zbog široke popularnosti, bilo uvršteno u kalendar domaćih i europskih UKV natjecanja.
Zahvaljujući bogatu i zapaženu djelovanju na svim područjima radioamaterskog stvaralaštva, nekolicina naših članova obavlja važne dužnosti u izvršnim tijelima i komisijama Saveza radioamatera Hrvatske. Od 1989. do 1992. predsjednik Saveza radioamatera Hrvatske bio je član Radiokluba Zagreb Boris Vrbanović. Zahvaljujući osobnim kontaktima članova Radiokluba Tončija Majice i Vladimira Štancla u međunarodnim radioamaterskim udruženjima, a uz potporu Ronalda Eisenwagnera (predsjednik OVSV, Austrija), Hrvatska je 1. prosinca 1992. postala punopravni član međunarodne organizacije radioamatera (IARU . Poslijeratno razdoblje Radioklub Zagreb dočekao je sa smanjenom aktivnošću. Jedan od najvećih problema bilo je financiranje aktivnosti. Vlastitih prihoda nije bilo, a u prvo vrijeme čak ni dovoljno razumijevanja za aktivnosti i potrebe Radiokluba. No, s vremenom su se polako odnosi popravljali.
Unatoč poteškoćama, članovi Radiokluba Zagreb organizirano i skromno obilježili su u ožujku 1994. sedamdesetu obljetnicu.
Pripremljeno je i nekoliko uspješnih konzultantskih predavanja za radioamatere operatore, te tečajevi za mlade radioamatere konstruktore. Često se organiziraju i popularna predavanja. U sklopu tih aktivnosti posebno treba istaknuti trud autora Marijana Horna oko pripreme i izlaska iz tiska kvalitetnoga Priručnika za radioamatere konstruktore. Nova knjiga dvojice autora, dr. Bože Metzgera i Marijana Horna, razrađuje temu prijemnika za radioamatere, te zaokružuje uspjehe Radiokluba na području izdavaštva.
U želji da članovi budu pravodobno izviješteni o aktivnostima Kluba, u Radioklubu Zagreb izlazila su popularna interna glasila Bilten RKZ (osamdesetih godina), Informacije, a danas povremeno izlazi Vaš RKZ.
Kvaliteta smještaja znatno je narasla 1998., kada je Radioklub Zagreb u sklopu uređenja ukupnoga prostora Zagrebačke zajednice tehničke kulture obnovio svoj prostor. Zahvaljujući razumijevanju Gradskog ureda za obrazovanje i šport, danas Radioklub posjeduje iznimno kvalitetan i funkcionalan prostor, koji omogućuje kvalitetnu nastavu za djecu i odrasle sa svim tehničkim pomagalima. Kao što su to činili i njihovi prethodnici, članovi Radiokluba Zagreb uvijek su težili ostvarivanju novih dostignuća, kako u natjecanjima, tako i u razvoju i prenošenju znanja na djecu i mladež. Kroz Radioklub Zagreb do danas su prošli mnogi naraštaji zaljubljenika u taj hobby putem organiziranih primopredajnih, konstruktorskih i u novije vrijeme informatičkih aktivnosti. Danas Radioklub Zagreb djeluje u prostoru na Trgu žrtava fašizma br. 14 i okuplja članove raznih zanimanja. Kako je to bilo nekad, tako je i danas: mnogi aktivnost radioamaterstva u Republici Hrvatskoj promatraju na osnovi rada i djelovanja zagrebačkih radioamatera. Slobodno se može zaključiti da se osnovna vrednota od osnutka i tijekom djelovanja prvoga radiokluba u ovom dijelu Europe, Radiokluba Zagreb, osjeća i danas, a to je duh promicanja radioamaterstva i prijateljstva među svim ljudima dobre volje, na dobrobit naše Hrvatske.